Vazmeno bdjenje u Jelenju započelo je paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naložila u blizini crkve, i pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina. Velečasni Ivan Milardović upalio je uskrsnu svijeću od ognja bdjenja, te je s njom ušao u vjernicima ispunjenju jelenjsku crkvu, staru nekoliko stoljeća, tri puta pjevajući Svjetlo Kristovo! Pri tome su mještani palili svoje svijeće od uskrsne…
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, slavi se središnji događaj kršćanstva: Kristovo uskrsnuće. Uskrs se često naziva i Vazam. U svojoj propovijedi vlč. Ivan Milardović napomenuo je da se ljudsko i božansko povezuje isključivo kada volimo Boga i bližnjega. U nastavku pročitajte lijepu propovijed našeg župnika.
Draga braćo i sestre,
Ovo je noć kada se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje. Čuli smo to u prekasnom hvalospjevu uskrsnoj svijeći. Samo te riječi opisuju bit i važnost ove noći, ovog Vazmenog bdjenja. Razmišljajući o ovoj večeri sjetio sam se nekoliko ljudi kod kojih sam bio u zadnjim trenucima zemaljskog života. Bilo je to u nekoliko naših mjesta: Brnelići, Ratulji, Podhum i Lukeži. Ti su mi događaji ostavili poseban dojam. Bili su to susreti s našim župljanima, koji nisu više s nama, fizički. Tada sam shvatio što znači živjeti pravu, živu vjeru i imati je u sebi.
Shvatio sam, kada mi je jedna od župljanki rekla: “Velečasni ja sada mogu umrijeti, mirna, pomirena sa svojim Bogom i jedva čekam da dođem k njemu”. Tu sam osjetio tu snagu vjere u živoga Boga, u Boga koji je na djelu i koji je prisutan među nama. Što su te žene, ti muškarci, postavili za prioritet svojega života? Vjeru u Boga i ljubav. Je li im život bio savršen? Nije, ali su se trudili nasljedovati Isusa Krista. Trudili su se slušati ga, živjeti i postupati po njegovim riječima. Provoditi Isusove riječi u djelo. Nije to, baš, tako ni lako, ali Isus nam je dao primjer. Pokazao je koliko je naš ljudski život važan, koliko je vrijedan. To je dar. Bog nam je darovao život, a darujući život darovao je sebe jer, mi nismo samo materijalni, nego smo i duhovni. I baš po tom duhovnom, onom nevidljivom smo Bogu slični.
Bog nije htio ostati negdje sastrane i pustiti nas, pa što bude. Nego kroz cijelu “povijest spasenja”, a slušali smo Biblijska čitanja, koja to pokazuju, se približavao. Otkrivao, pokazivao se, a na najljepši način, preko svoga sina Isusa Krista, koji je druga božanska osoba, uzeo je naše tijelo, rodio se, poput nas, i živio ovaj ljudski život 33 godine. Prolazio je u svojem životu sve ono što i mi prolazimo. Cilj njegova utjelovljenja i življenja bio je pokazati nam koliko nas Bog voli, pokazati nam da smo nemjerljivo Bogu bitni i važni. U toj svojoj nakani, da nas nauči ljubiti, da nas nauči biti braćom i sestrama, svojom nakanom unio je posebnu revoluciju u naše živote, u našu ljudsku povijest.
Nije odustao. Od Isusovoga utjelovljenja i uskrsnuća mijenja se sve. Da nije bilo njegovog uskrsnuća, a prije toga života, pa i patnje, žrtve i smrti, ne bi bili večeras ovdje. Ne bismo slavili Boga, ne bismo imali nadu u vječni život. Njegovo uskrsnuće je prekretnica u ljudskoj povijesti koja u međuljudske odnose donosi nešto novo, a ta novost jest, da se trudimo iz smrti prijeći u život (…).
… Trudit ću se žrtvovati za svojeg bližnjega. Ja kao svećenik za vas, svoje župljane i mještane. I kao otac za svoje dijete, za svoju suprugu. Majka za svoju djecu. Bitno je truditi se, davati jednim drugima. To znači uskrsnuti. To je Uskrs. Uskrs je, namjerno hitjeti biti dobar. Namjerno voljeti. Namjerno opraštati i imati milo srce, milosrđe za bližnjega. Uskrsnuti znači smoći snage, donijeti odluku da ću se promijeniti i nadasve opraštati (…). To je put kojemu nas uči sam Isus Krist.
Sestre i braćo, dozvolimo Isusu da djeluje u našem životu. Živimo, ne uz njega, pokraj njega, živimo s njim. Živimo s Kristom Gospodinom, koji nas poziva u zajedništvo, u slavlje svetih sakramenata. Svaka sveta misa, svaka nedjelja je proslava Isusova uskrsnuća, živoga Isusa koji nam se daje u kruhu i vinu, koji nam se daje u ispovjedaonici u oproštenju. (…). Uskrsnuti znači da neću dozvoliti da moj susjed trpi, onome kojemu je najteže, onome koji je sam. Uskrsnuti znači pružiti ruku, podići zagrliti. Uskrsnuti znači baciti ono kamenje, koje često imamo u svojim rukama, spremno da kroz ogovaranje, psovku, upiranje prsta u drugoga želimo baciti. Uskrsnuti znači mijenjati, ponajprije, sebe samoga, otvorena i iskrena srca (…).
Evo nam poziva ove svete noći, da se približimo, kako reče ljudsko i božansko, a ljudsko i božansko se povezuje kada volimo Boga i bližnjega. Ne može se voljeti Boga, a mrziti bližnjega, I obratno. Učinimo korak, svatko od nas, na poziv Isusova uskrsnuća i po njegovu primjeru. Korak da uskrsnemo u sebi, iznutra. Da sve što nas muči i tišti pobijedimo. Riješimo se tereta, unutarnjeg zla, grijeha, mržnje, nerazumijevanja, nestrpljivosti. Učinimo korak tako što ćemo puni ljubavi i radosti pristupati bližnjemu. Znajući da je to moj brat. Da je upravo u tom mom bratu, prijatelju, susjedu, mještaninu Bog, da je I on ljubljeno božje stvorenje. Potrudimo se da ovo bude uistinu uskrsnuće naše duše pa će onda, jednog dana, poput Isusa uskrsnuti naše tijelo.
Ovim riječima vlč. Ivan Milardović, jelenjski župnik, čestito je svim mještanima sretan i blagoslovljen Uskrs.
{gallery}fotogalerija/2019-04-21_Uskrs_misa{/gallery}
