U zaleđu Otočca dovršava se novo mlinsko kolo za Gašparov mlin u Martinovom selu. Iznimno složeni posao izrade drvenog mlinskog kola na sjajan je način izveo stolar Josip Šporčić iz Kutereva kao i tvrtka BAB koja je od strane Ministarstva kulture ovlaštena za obavljanje stolarskih poslova na objektima koji idu u red hrvatskog zaštićenog kulturnog dobra.
Očuvanje baštine, zaštita starih zanata, specifična gastronomija, vrhunsko stolarsko umijeće, slavonski hrast, povezivanje županija, poticaj poljoprivredi, zdrava hrana… mogli bismo nabrajali još niz korisnih pojmova, a preduvjet je da se svi oni nađu u istom društvu bilo je umijeće Josipa Šporčića iz Kutereva. Poznato je kako to velebitsko mjesto, znano i po Utočištu za male medvjede, stoljećima njeguje vrhunsko stolarsko umijeće. K tome, poznato je i to da ga nastanjuju i jako talentirani ljudi.
Foto: Novi list, 19.08.2018.
A da priča dobije baš takav sadržaj zaslužan je – Gašparov mlin iz Martinovog sela. Taj unikatni spomenik grobničke baštine, konkretno Općine Jelenje došao je u zonu – prestanka rada. Mlinsko kolo mu je bilo dotrajalo do te mjere da je prijetilo njegovo raspadanje. Nije bilo druge nego angažirati sve snage, društvenu zajednicu i pojedine tvrtke kako bi se osiguralo sredstva za njegovu obnovu. Cjelokupni je iznos prelazio 80 tisuća kuna, neke su kalkulacije išle i do 100 tisuća kuna. No, stav načelnika Općine Jelenje Roberta Marčelje je još lani bio jasan – obnova mlinskih kola obaveza je koja se neće ignorirati!
Giaconijev savjet
Čitavu je priču prepoznala i Primorsko-goranska županija, a u taj se posao uključio agilni Franjo Butorac, član njezine Skupštine. No, pred njima se ukazao i jedan nemali problem – gdje pronaći majstora, stolara koji može izraditi – mlinsko kolo? Iako je naizgled to jednostavan posao, istina je dijametralno suprotna. Srećom, Butorac je poznat i kao osoba koja poznaje ekstremno veliki dijapazon ljudi najrazličitijih profila i zanimanja. A prijateljuje i s Hrvojem Giacionijem, Riječaninom. arhitektom koji se nalazi na čelu Konzervatorskog odjela u Gospiću. Butorčeva je priča o obnovi mlin kog kola kod Giaconija naišla na, kako se vidi danas kad je posao izrade kola gotov, savršeni odgovor: Franjo, dođi u Otočac, upoznat ću te s ljudima koji će riješiti vaš problem i spasiti stoljetnu tradiciju Gašparovog mlina, sigurnim je tonom Giaconi poručio Butorcu. Preporuka je išla na ime tvrtke BAB čiji je vlasnik Željko Mudrovčić, a njegov zaposlenih rijedak stolarski umjetnik – Josip Šporčić.
Foto: Demontaža starog kola u Martinovom selu
– Ma naš vam je Josip iznimni majstor. Mi smo ista tvrtka koja se bavi građevinarstvom tako da su mu kod nas namijenjeni pretežito tesarski poslovi, no kako smo od strane Ministarstva kulture ovlašteni za obnovu spomeničke baštine, često obavljamo i stolarske poslove. A kad je za to potrebno posebno umijeće, e tu vam onda dolazi naš Josip Šporčić, u kratkim nam je crtama opisao svog stolara Željko Mudrovčić dok smo se u njegovom automobilom vozili iz središta Otočca, tik uz rijeku Gacku cestom prema Prozoru.
Foto: Staro kolo iz Gašparovog mlina
Došavši u dvorište radionice gdje je nastajalo novo mlinsko kolo, najprije smo naišli na staro. l ma koliko plijeni specifičnom ljepotom starog drva, pravo je čudo kako je uopće moglo obavljati svoju funkciju. Potrošeno, izmoreno, ogoljeno bile su asocijacije na staro kolo kad smo ugledali – novo. Moć hrasta povezana s masovnim pocinčanim vijcima. Satkano od golemog broja komada u skladni krug, u novo kolo.
Sve domaće
– Hrast smo nabavili iz Slavonije. Odlične je kvalitete i nadam se kako će dugo potrajati. Hrast vam ide u red skuplje drvene grade. Cijena “kubika” je oko 4 tisuće kuna. Tri je puta skupi od primjerice jelovine, no toliko vam je i trajniji. Hrast vam je skoro pa vječan. U kvalitetu Josipovog rada ne treba sumnjati tako da vjerujem kako će vlasnik Gašparovog mlina kao i svi njegovi korisnici biti i više nego zadovoljni, naglasio nam je Mudrovčić.
Slijedio je povratak u središte Otočca gdje su radnici BAB-a završavali obnovu jedne od ljepših zgrada tog zanimljivog ličkog grada kojem je prepoznatljivu vizuru uglavnom dala austrougarska arhitektura. Uostalom, BAB je po takvim poslovima i poznat jer je obnovio niz u Domovinskom ratu oštećenih, vrlo zahtjevnih fasada koje su nerijetko bile u zoni zaštićenog kulturnog dobra.
– Da, po tome smo poznati, a jako mnogo radimo i na zaštiti mlinica, pa i u osmišljavanju i realizaciji novih. Jednu od takvih mlinica radimo u Brinju, a prema intenzitetu radova, morala bi uskoro biti gotova. No, pustimo mi BAB, stiže nam Josip.
Sjeo je za stol na terasi ugostiteljskog objekta gdje smo razgovarali s Mudrovčićem, pozdravio se, naručio “cedevitu”, ali riječi… za razliku od stolarske maestralnosti, one znatno teže izlaze iz njega. Kad je krenuo, zanimljivi se mozaik nastavio slagati.
Foto: Ugledni majstor Josip Šporčić
– Radim, ma od kad znam za sebe radim s drvom. To vam je znate kod nas u Kuterevu duga tradicija tako da nema tog predmeta kojem je drvo glavni materijal kojeg mi ne možemo napraviti.
A i radim već skoro četiri desetljeća. Rođen sam 1960. godine, završio sam srednju građevinsku školu pa računajte, naglasio nam je Šporčić.
Širili smo razgovor u raznim smjerovima, od Kutereva preko zahtjevnih poslova koje obavlja BAB, pa je opet uslijedio povratak na mlinska kolo za Martinovo selo.
Drvo – živi organizam
– Nije sve tako jednostavno kako se čini. Uzmeš drvo i napraviš kolo. Ne, jako je puno detalja na koje se treba paziti. Drvo je “živi organizam” tako da je potrebno jako dobro poznavanje strukture i kasnijeg ponašanja pojedinih vrsta drvene građe da bi se određene poslove odradila kako treba. Kad je u pitanju drvo koje će svoj životni vijek provesti u vodi, ne smije biti pretjerano suho. Optimalna je vlaga takve građe oko 15 posto, ne smije dakle biti suho. Voda naime izaziva određeno širenje materijala tako da je i to potrebno proračunati kako ne bi došlo do pretjerane primjene strukture, čak i mogućeg pucanja konstrukcije, pojasnili su nam zajednički Mudrovčić i Šporčić i izazvali u najmanju ruku naš respekt.
No, učinili su nam i problem jer njihovo fotografiranje nije dolazilo u obzir. Ipak, Josip nam je i za tu novinarima neophodnu operacija dao dozvolu ali – iz daleka K tome, njegova nezaobilazna kapa je još naglašenije spuštena prema očima.
– Konstrukcija je gotova. A sad slijedi njezina – dekonstrukcija, naglasio nam je Mudrovčić i izazvao novo čuđenje.
Foto: Detalji novog mlinskog kola
– Da, Josip sad mora rastaviti kolo pa slijedi njegov transport u Martinovo selo kao i višednevna montaža koju može izvesti samo Josip. Imamo ovdje u Otočcu još nekih poslova koji su bez Josipa nemogući, ali krajem kolovoza ili početkom rujna sigurno idemo put Grobnika. završio je Mudrovčić naše otočko druženje.
Uskoro montaža novog kola
– Da. čuli smo se danas i mislim da je postignut dogovor da Josip Šporčić i Željko Mudrovčić uskoro stignu u Gašparov mlin. Koliko mi je poznato montaža i probni rad mogli bi potrajati i jedan cijeli radni tjedan, a ako sve bude prema predviđanjima, novo ćemo mlinsko kolo na simboličan način pustiti u pogon na blagdan sv. Mihovila kad slavimo i dan naše općine, pojasnio nam je općinski načelnik Jelenja Robert Marčelja kojim mo razgovarali nakon povratka iz Like.
Foto: Robert Marčelja – Gašparov mlin jedna je od naših najvećih znamenitosti
Koliko je važna ta operacija ne samo za Gašparov mlin ili općinu u kojoj se nalazi nego i za čitav Grobnik, pa i mnogo širu županijsku razinu, govori podatak kako je taj mlin nastao na Rječini daleke 1645. godine. On je pale od 1928. godine u vlasništvu iste obitelji. Kupio ga je otac Vide Kukuljan, a nakon njega rad je nastavio njezin suprug. nadaleko poznati Bruno. Istina od 1982. do 1992. godine bio je u mirovanju, no od njegove obnove mlinar Bruno besprijekorno brine o njemu. Nema praktično učenika s šireg riječkog područja koji nije njime prošao u tom periodu od četvrt stoljeća, a zahvaljujući radu Gašparova mlina došlo je do revitalizacije još jednog grobničkog kulturnog dobra – palente kompirice. Nju je naime nemoguće napravili na adekvatan način bez brašna koje se melje upravo u takvom mlinu, na izvoni način. Zahvaljujući tome, nastala je i udruga “Palentar” koja njeguje ispravni način kuhanja palente, nastao je i festival posvećen tom pučkom jelu koje seže u najranije doba civilizacije.
Kultna dobra
– Palenta je čudo jedno. Baš kao i Bruno Kukuljan te Gašparov mlin. Primorsko-goranska županija se s velikom radosti uključila u posao obnove tog kulturnog dobra jer je k tome i riječ o jedinom takvom mlinu unutar naše županije. Značaj tog mlina je višestruk jer osim kulturnog on ima i nemali gospodarski pa i zdravstveni značaj, naglasio nam je Franjo Butorac koji uz svoju županijsku funkciju predstavlja i jednog od čelnih ljudi PGS-a.
Stranka je to čiji je član i načelnik Marčelja, a na neki je način i logična da upravo ona potiče zaštitu regionalnih dobara jer fokus njezinog djelovanja i jeste prostor Primorsko-goranske županije.
– Naravno da je fokus PGS-a prostor na kojem se nalazi i Gašparov mlin, no drago nam je da je problem u kojem se mlin našao prepoznat od najšire zajednice, neovisno o političkim predznacima, dodao je Butorac.
Ono što je također važno, Gašparov mlin je jako značajan i po pitanju širenja popularizacije domaće poljoprivredne proizvodnje, koja je trenutno, i to upravo na području Primorsko-goranske županije na jako niskim granama, baš kao i u širenju kulture zdrave prehrane. Upravo palenta spravljena od domaćih namirnica, kukuruza lokalno proizvedenog i na tradicionalni način samljevenog, jamči zdravu prehranu. Riječ je o grublje mljevenom brašnu koje uz sasvim drugačiji okus od svoje “instant podvrste” donosi i neophodna vlakna što pomažu urednom radu crijeva i njihovom. A zna se – uz kvalitetan san, uravnotežena probava je jedna od najvažnijih preduvjeta dobrog zdravlja.
