Trepraj sreće i tuge: Dostojno predstavljena ostavština pokojne Ružice Huskić

Protekli tjedan u Domu kulture Dražice organizirano je literarno druženje, povodom objave knjige preminule Ružice Huskić, pod nazivom “Treptaji sreće i tuge”. Vrijedna zbirka ugledala je svjetlo dana zahvaljujući njezinom suprugu i sinu.

Podsjetimo, naša pokojna sumještanka Ružica Huskić pisala je pjesme i crtice o svojemu rodnome kraju – Grobnišćini. Zahvaljujući sponzorima i donatorima Općini Jelenje te Primorsko-goranskoj županiji vrijedni te bezvremenski materijali ugledali su svijetlo dana.

– Za vrijeme predstavljanja zbirke vratio sam se unazad 16 mjeseci, otkako nas je Ružica napustila. U tom vremenu pripremio sam zbirku, uz pomoć prijatelja i suradnika. Bilo je teških trenutaka, ali skupio sam snage i dovršio slaganje njezine ostavštine, kako bi istu sačuvao od zaborava – kazao je Arif Huskić, suprug pokojne Ružice Huskić te dodao kako je ponosan na ovu knjigu s kojom će zauvijek sačuvati uspomenu na svoju i našu Ružicu.

Tko je bila Ružica Huskić?
Iznenada 29. studenog 2016. godine u Rijeci preminula je Ružica Huskić, majka hrvatskog branitelja Zlatka Huskića. Rođena je 2. travnja 1947 godine. Cijeli je radni vijek provela u prosvjeti i umirovljena je kao učiteljica matematike u OŠ Čavle. Svestrana, često samozatajna ali duhovita piše pjesme na čakavštini i standardu te ilustrira. Uz pisanja proznih tekstova i poezije opuštanje je pronalazila u likovnom izričaju. Najčešće je crtala u tehnici akvarela, a omiljeni su joj motiv bili anđeli. Radove je izlagala na skupnim i samostalnim izložbama. U Besedi, prilogu Novoga lista, godinama su joj objavljivane crtice pisane dijalektom, koji pritom odišu nevjerojatnom toplinom. Pisala je o životu i običajima Grobnišćine.

Iako je situacija gotovo izvanredna, jer u uobičajenim situacijama, za stolom, prilikom predstavljanje knjige, sjedila bi i sama autorica te je za pretpostaviti da bi predstavljanje knjige sigurno bilo drugačije intonirano. Ružica Huskić svojim je radom zadužila svoje mjesto, a dokaz tomu je ispunjen Dom kulture Dražice te suze radosnice prilikom čitanja biografije i opusa same autorice.

Ružica Huskić svakako se voljela igrati riječima. Riječi su joj predstavljale utjehu, utočište i izvorište. Kao što je poznato “nema velike umjetnosti, bez velikog bola”. Zahvaljujući teškom životnom putu, koji je u nekom dijelu životu proživjela i pretrpjela sama autorica, izrodio se lijepi plod. Knjiga predstavlja “dnevnik jedne ljubavi” te zaljubljenost u pejzaž Grobnišćine. Prekrasne pejzažne pjesme svrstane u rubriku Rapsodija, a nastavljaju se rubrikom Sjene. Centralni dio zbirke naslovljen naslovom Korota i predstavlja pjesme koje su nastale nakon obiteljske tragedije. Autorica je na različite načine tražila izlaz i prikladne riječi kojima bi iskazala veliki gubitak te se čitanjem osjeti duboka emocija i veliki mrak koji je taj čin potaknuo, kao i vapaj same autorice.

Bez pretjerivanja možemo zaključiti da pjesme i stihovi objavljene u zbirci “Treptaji sreće i tuge”, pod rubrikom Korota spadaju u sam vrh hrvatske književnosti o Domovinskom ratu, a napisan je hrvatskim standardnim jezikom.

Posebnu draž samoj zbirci daju tekstovi o našem zavičaju, a pretisnuti su iz popularne rubrike Novog lista Beseda, u kojoj je Ružica bila vrlo vrijedan i dragocjen suradnik. U tim tekstovima autorica se vraća Grobnišćini i prigodno je pisan na čakavici.

Kao što je rečeno na samo predstavljanju zbirke, poanta poezije nije u tome da se u njoj iščitavaju autobiografski podaci, već da se ona doživljava te da nas nakon čitatelja čini boljim ljudima. Autoričin “škabelin” je otključan objavom ove zbirke i sigurno Ružica odozgo s osmjehom i radošću gleda u svoju Grobnišćinu.

{gallery}fotogalerija/2018-04-06_Huskic_knjiga{/gallery}

 

Skip to content